Kako sjebat bližnjega svoga?

Toliko smo jadni, da smo postali zadovoljni i mrvicama sa stola. Jer sve su namjestili kako njima odgovara. A moglo je biti i gore. Mogli su nam sve uzeti. Ipak, mase treba držati pod kontrolom. Zato su nam i ostavili par ljudi, da se i mi osjećamo važnima. A u principu smo totalno irelevantni. Više nemamo utjecaja na bilo što, a o našoj sudbini odlučuju drugi. U Saboru imamo Karolinu i još par njih. A u biti nemamo ništa. Jer magičnu brojku 76, možemo samo sanjati. Na što će ova zemlja ličiti za 4 godine, samo ptice znaju. Ludi Neron na Pantovčaku, a Kaligula u Banskim dvorima. Titotejebo, može li gore? Dakako.

Režimski mediji Plenkovićevu VELEIZDAJU, od milja zovu: “okretanje ka budućnosti”. Dobro im je to. A što ćemo sa prošlosti? Zaboraviti i bravara, i partizančine, i četnike? I stotine tisuća ubijenih Hrvata. Možda nam u “čudotvorno cjepivo” uvale i supstancu za kolektivnu amneziju? Nisam progresivan, pa me se ovo uopće ne smatra. Toliko sam nazadan, da sam počeo do samoposluge hodati unatrag. Četniku ne opraštam, o budućnosti ne razmišljam. Najradije bi i Vladu i vasceli stožer, nabio na Glavatog Bojančeta. U narodu poznatog kao “dete moron”. Ali ne ću. Ipak sam previše fin za takve stvari.

Capak nas već priprema za sezonu jesen – zima, i kaže da nas čeka prava kataklizma. Što automatski opravdava uvođenje rigoroznih mjera, policijskog sata i na kraju – policijske države. Sve za naše dobro i put u bolju budućnost. Kako drug zna, da će virus popizdit baš na jesen? Fino. Gosp. D. Icke to jednostavno objašnjava: “Kad izmisliš lažni virus, onda ti upravljaš s njim. I određuješ kad će se razbuktati i kad će se stabilizirati. A da su pustili pravi virus, ne bi ga mogli kontrolirati.” Zato se nemojte iznenaditi ako vam drot dođe na vrata u 3 ujutro, mjerit temperaturu. I to rektalno.

Na FB vlada prava idila. Orjunaši i Plenkijeve online brigade osnuju grupu, navuku ljude i onda im počnu J.M. Već viđeno, ali nažalost još uvijek pali. Mene izbacilo iz “desne” grupe Čist obraz!? Koje ime, koja ironija. Moj grijeh? Napisao sam pozitivan tekst o Generalu Glasnoviću. Ali nisam jedini. Javilo mi se dosta ljudi, koji su doživjeli sličnu sudbinu. Dakle “domoljubi” te izbace je si pozitivno pisao o Domoljubu? Bez mrlje u karijeri. Na izgled nema veze s logikom, ali kad malo zagrebeš ispod površine, puno toga saznaš. Čak ti i maderfaking Faktograf da šturo objašnjenje kad te izbace. Ovi veliki Rvati, ništa?

Da skratim. Prvo i osnovno, ja u ovoj priči uopće nisam bitan i ne želim od sebe praviti žrtvu. Sjetim se jedne kratke i istinite priče: “Stariji gospodin je svako jutro išao u šetnju. Uvijek u isto vrijeme, sređen i dotjeran. Odijelo, šešir, lakirane cipele…I dok su drugi kukali, on se nikada nije žalio. Kad bi ga god upitali kako je, s osmjehom bi odgovorio “Odlično, ne može bolje.” Prođe nekoliko dana, da ga nitko vidio nije. Kad mu se pojavila kćer, ljudi su pitali za njega. “Gdje je, zašto više ne šeta?” “On vam je godinama bolovao od raka i nedavno je umro”, odgovori ona. “Ali nije htio da ga drugi sažaljevaju. Ostao je uspravan i prkosan do zadnjega dana.” Poanta? Ne treba pizditi za svaku sitnicu. Ima ljudi kojima je puno teže u životu, ali šute. Jednostavno, ne daju gušta.

Vratimo se na grupu “Đon obraz”. Samo sam napisao nešto, što je puno ljudi prije mene doživilo ali nije dizalo glas. A netko mora prvi progovoriti. Iza navedene grupe stoje POJEDINCI iz “Desne lige”. Kojima General smeta, jer nije s njima izašao na izbore. A sa kim je to koalirao? Sam sa sobom? Bio je i ostao NEOVISNI ZASTUPNIK, a DP mu je samo dao potporu, jer član stranke nikada nije bio. Što je najgore, ja o njima nikada nisam napisao niti jednu ružnu riječ. Čak sam ih hvalio poslije izbora, jer imaju mladih i perspektivnih članova. Ali zajebi to kume. “Ako nisi s nama, onda si protiv nas”. Poznata papanska logika, sa obronaka Durmitora.

Teoriju da se radi o Plenkijevim igračima, neću komentirati jer se ne bavim tračevima. Iz istog razloga ne ću objavljivati ni imena, ni snimke zaslona, sa komentarima koji više priliče četaljima – nego ljutoj “desnici”. Jer uvijek treba čuvati par argumenata, u slučaju nužde. Dakle, Pravaški sindrom se proširio na cijelu tkz.“desnicu”. Zašto takozvanu? Bojim se da više nikome nije jasno, tko su istinski desničari a tko “lažnjaci”? Parola:“ Sjebi bližnjega svoga, jer si jadan, nesretan i iskompleksiran”, najbolje opisuje trenutno stanje.

Na kraju balade sam čuo obrazloženje da nije upitan sadržaj, nego moj stil. Pa se “ljute guje” boje da im Faktograf ne zabrani grupu? Simpatični su. Čak ni veliki mislioci poput Bauka i Marasa, ne bi u ovo povjerovali. Ispada da sam do sad ko’ biva bio fin? Dajte mi gospodo malo kredita. Ipak sam išao u školu za normalnu djecu. Prije par tjedana ste izbacili i Ljiljanu Benčik. Gospođu koja na svome Domoljubnom blogu, piše kulturno, fino i bez i jedne psovke. Koji je njen grijeh? Pozadina ovoga je puno kompleksnija, i oslikava sav jad i bijedu društva u kome živimo. I to bi bilo to. Smatram ovu temu završenom, jer nema smisla i dalje duvati u kožni instrument sa rupicom na vrhu. Morao sam ovo ispričati, jer život je previše kratak da bi čovjek sve čuvao u sebi. A upravo nas je legendarna Hrvatska šutnja i dovela u ovakvu situaciju.

Ugledni novinar u Hrvata (koji ne da mu spominjem ime), dobronamjerno mi je sugerira da više ne spominjem kevu u eksplicitnom kontekstu. Pravilno, suzo didova. Ali kad pogledam neke komentare na FB, ovo moje djeluje kao kamilica. Čak i blaže. Kao čaj od tratinčice. I to bez šećera. Umjesto matore, mogu ja spomenuti ćaleta. Ali što ću kad nisam peder? Drage Hrvatice i Hrvati, građani Hrvatske. Što činiti? Nije to baš tako lako. Jer ako bi išao sebe opisati, uporabio bi onu staru Kinesku:“Lud, luđi, NU ME!”

Pita me nedavno čovjek, što su mi skoro svi tekstovi pesimistični? A nu kume…. Volio bi da nisu, ali stvarno ne vidim ništa smiješno i veselo. Kome je do pozitive, neka ode na portale pod kontrolom “verodostojnih”. Tu mogu čitati o svim dostignućima ove vlade i našeg voljenog vođe. Ja ne mogu sebe lagati. A ni druge. Kad podvućem crtu nakon skoro 3 godine, financijsko izvješće je slijedeće: prihodi – 0 kuna, rashodi – 0 kuna. Što će reć’, da me nitko ne plaća. Upravo zato mogu pisati ono što mislim, a ne ono što je podobno i poželjno. I tako će i ostati. Natjerati 300-400 Rvata da čitaju tvoje pizdarije svakih nekoliko dana, je za mene ravno čudu. Jer kad sam tek počeo, brojka je bila jednocifrena. Zahvaljujem svima, i osjećam se kao da sam izmislio cjepivo protiv (nepostojeće) corone. Spavaš li mirno Đikiću Ivane?

Dok promatram ovo ludilo oko sebe, pada mi na pamet jedna stvar. Kako bi danas svijet izgledao, da je slućajno Ado pobijedio? Koji Ado? Onaj mali pitur s brčićima, što liči na Skeju. Prvo, ne bi bilo komunizma a samim tim ni juge. Drugo, ne bi bilo puno nastranih (pedofila, pedera, transova..) Treće, ne bi bilo četalja pa nas ne bi imao tko napasti. I zadnje i najvažnije, Hrvatska bi bila puno veća i razvijenija zemlja. Samo konstatiram ono što je očito i ništa više. Bitno je da su Staljin i Mao bili pozitivci, a odgovorni su za smrt 10-ak puta više ljudi od Ade. Po službenoj verziji. Što znači da možemo dodati još nekoliko “meleona”. Što je pisac htio reći? Ne zna ni on sam. Samo zamišljam što bi bilo, kad bi bilo? I da ne bude zabune, ovo pitam za prijatelja.

Dosta je bilo za danas. Na TV upravo počinje dokumentarac: “Seksualni život bubamara, na visoravnima Tibeta”. Dušu dalo za opustit’ se.

Završih, napisah a ne opsovah ženskog roditelja.

Ipak se kreće….

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

4 Comments

  1. Sinoć se malo na WhatsApp-u dopisujemo Emil Čić i ja ( čuo za njega, autor nekoliko knjiga, najpoznatija “Povijest hrvatskih neprijatelja”?). I da preskočimo naše “razglabanje” otete, osiromašene i iseljene Hrvatske, “provali” Emil:
    “Svi hrvatski iseljenici hitno se moraju vratiti pod punom vojnom spremom ili nam nema spasa!” Na to ja: ” Da, samo im prvo treba osigurati pristojnije i bolje ekonomske standarde, a to znamo da nije moguće.” Emil: “Rekoh hitno!, nema uvjeta!” E, onda ja: “A po čijoj zapovjedi/nagovoru?”. Tu nam se vrli, dragi Emil “prizemnio”, pa zaključio: ” Onda je Hrvatska AMEN, gotova, kraj!”

    Eto, nisi jedini pesimist.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s