Zašto cenzuriramo sami sebe?

Još malo pa će biti pola godine kako nas plaše sa coronom. A ja bolesnog čovjeka, još vidio nisam. Ni prijatelja, ni susjeda, ni poznanika. Gdje se kriju svi ti zaraženi ljudi? U titinoj pećini u Drvaru? Koliko god se trudio, od njihove propagande ne možeš pobjeći. Ugasim ja i TV i radio, i biram koje ću vijesti čitati ali uzalud. Skoro svaka aplikacija na mobitelu i računalu mi govori da budem oprezan. Koji su to brižni i pažljivi ljudi. A tek kad izađeš vanka? Imaš osjećaj da gledaš neki post-apokaliptični film. Da sutra sve prestane (a neće), psihološke posljedice će ostati još dugo, dugo…. I najnormalnija osoba bi do sad dobila PTSP. Sreća moja pa sam ga davno “fasovo”.  

Lako je za nas. Ali što ćemo s djecom? Posebice onom malom, kojoj najbezbrižniji i najljepši dio života prolazi u izolaciji. A što je najgore, nitko nikada za ovo neće odgovarati. U to sam 100% siguran. Vrlo zajebana situacija iz koje ne vidim izlaz. Jer nije bolest sve što boli. A život je ipak malo više, od pukog preživljavanja. Neki se ne bune puno. Kažu, bitno je da nisam gladan i da imam gdje spavati. Onda sinko ajde u zatvor. Čekaju te tri obroka dnevno i čelija s krevetom. Ako ti je to sav smisao života, onda u redu. Blago onima koji spas nalaze u vjeri. Ja ne mogu. Prije spavanja izmolim “Oče naš” i to je to. Jednostavno nemam koncentracije, za bilo što više. Kao moja pok. baba. Koja je po čitav dan vrtila krunicu u rukama i molila. Kao mali to nisam razumio. Ali sad mi je puno jasnije.

Ne možemo od dragoga Boga očekivati da riješi sve naše probleme. On nam može pokazati pravi put. A za ostalo se treba sam potruditi. I riječima i djelima. Sa naglaskom na djela. A svi mi danas djeluju nekako uspavano i bezvoljno. Što uopće ne čudi. Osim represivnog aparata, prvenstveno nas pokušavaju pokoriti psihološkim metodama. I dovesti nas do točke, kada nećemo biti u stanju pružiti adekvatan otpor. A onda im je sve otvoreno i mogu od nas raditi što žele. “Ja mogu, što hoću”, rekao je naš dragi vođa. I upravo tako se i ponaša. A svijet je pun malih diktatora poput njega, kojima ovo stanje savršeno odgovara. Dobro bi bilo, kada bi sad mogao napisati neki pametan zaključak. Ili ponuditi rješenje. Nažalost niti mogu, niti znam. Kao i svi ostali, i ja nešto čekam. Godota? Neko čudo? Ni sam više nisam siguran

A ONI naše trenutno stanje, maksimalno koriste. Jer kad kontroliraš dotok informacija, kontroliraš i ljude. Da su skoro svi portali, tisak i TV postaje u globalističkim rukama, odavno znamo. Bar se nadam? Nakon toliko godina ispiranja mozga, i zadnji optimisti polako posustaju. Da stoka sitnog zuba u nedostatku argumenata izmišlja vijesti, i to znamo jel’ da? Pa tako jedan od brojnih Soroševih tariguza, na naslovnici objavljuje “senzacionalnu” vijest: “PLENKOVIĆEVI SURADNICI LIKUJU: Opet je očitao bukvicu radikalima s desnice.” Aha. Tako znači.  

Odem pogledati tko je autor ove umne rečenice, kad tamo ništa. Ni imena, ni prezimena, ni pseudonima, ni inicijala? Tek onda primijetim, sitnim slovima napisano objašnjenje: “Tako tvrde naši izvori bliski premijeru”!? Očita laž, prijevara i pokušaj manipulacije. Hoće li netko odgovarati, zbog ovoga? Nema teorije. Hoće li netko povjerovati u ovo? Nažalost, hoće. A dok je god tako, mogu nas zajebavati do besvijesti.

Zašto onda i mi ovo ne radimo? Jer smo previše fini, kulturni i politički korektni. A na taj način, rat nikada nećemo dobiti. Pohvalno je biti pristojan, ali “očajna vremena traže očajničke mjere”. Tako barem kažu. Preporuka? Kad poželite plasirati neku informaciju, samo napišite: “Iz izvora bliskog pouzdanim izvorima, saznajem…..” I vuk sit, i živci pod kontrolom.

Primjer drugi. “Zadarske prodavačice vikale djelatnicima CZ da corona ne postoji, i nisu nosile maske” A iznad teksta veliki naslov: TEORETIČARKE ZAVJERE! Gospođama svaka čast, a ovo nam je ujedno i najbolji primjer, kako se lako etiketiraju ljudi koji ne pristaju biti dio stada. Tek kad skupimo kritičnu masu “teoretičara zavjere”, biti ćemo na pravom putu. Jer pojedince i manje skupine, titina milicija može kažnjavati i hapsiti. Ali ako smo u većini, mogu lagano da ga “duvaju”.

Kako se obraniti od svakodnevne propagande? Samo ignoriranjem. Svatko treba razlučiti koji su portali naši, i sve ostalo odjebat. Sa tiskom je puno lakše, jer osim “Hrvatskog tjednika” svakako nemamo ništa. TV? Pratiti sport, filmove i serije, jer Hrvatski kanal NE POSTOJI. Za koji K. onda dajemo 80 kn? Jer smo mazohisti. Plaćamo da nas lažu i ponižavaju. I tu postoji logično rješenje. Masovno prestati plaćati pristojbu, pa da vidimo od ćega će financirati svoje laži? Nije lako, ali je izvodivo. Ali sve pod uvjetom da budemo složni. A to je već malo kompleksniji problem.

Uvijek lucidni maestro Edi, na Twitteru mudro zbori: “Kuga i kolera, to su bile bolesti….pa tifus, malarija, španjolska groznica.. ah, skoro sam nostalgičan… ” Zaključak? Ipak je prije bilo bolje. U titino doba je bilo i tuberkuloze, a danas ništa…… Samo jebena corona.

Za većinu problema sa kojima se susrećemo, rješenje je identično. Zajedništvo, sloga i građanski neposluh. A to mora netko pokrenuti. Ja ne mogu, jer nisam nikakav čimbenik. Ali imamo ljude koji to jesu. I čija se riječ poštuje. Dakle vojska je spremna, i čeka zapovijed. Hoće li do nje doći, ovaj put stvarno nije do nas. Do njih je. Lijepo je slušati kada netko u medijima očita bukvicu kmerima i judama, ali danas nam treba konkretna akcija, a ne samo puste fraze. Sotonjare svoje planove mogu provoditi, samo u onoj mjeri koliko im MI dozvolimo. A odavno smo im pustili previše.

Prošli tjedan “vascijeli regiJon” piše, kako je u Sarajevu (3 dana nakon poroda) umrla mlada aktivistica. Od corone, normalno. Zar se umire od nečega drugog? Par dana nakon toga javi joj se majka, i kaže da je djevojka umrla od dijabetesa a ne od virusa. Normalno da tu vijest nitko nije prenio. A i da je, cilj je već postignut. Poučak? SEKTA se služi svim sredstvima, i upravo zato im jako dobro ide. Ne treba izmišljati toplu vodu, nego ih treba tuči njihovim oružjem. Koga vidim s cjepivom u ruci, smatrat ću to napadom hladnim oružjem. A u tom slučaju imam pravo na samoobranu, svim raspoloživim sredstvima. Pa i šire. Jer kažu da je u ljubavi i ratu, sve dozvoljeno.

Rat je odavno počeo, samo se ne vodi konvencionalnim oružjem. Sve to izdašno financiraju obitelji i pojedinci, iz one čuvene kvote od 1% sotonjara. Kojima je cilj vladati svijetom. Neki su anonimni, neki se tu i tamo pojave, ali jedno ime je konstantno u igri. George Soros. Nema ratova, namještenih izbora, financijskih kriza… a da ovaj smežurani starčić nije umiješan. Kada bi me netko pitao da definiram riječ ZLO, samo bi mu pokazao njegovu sliku. Prošli tjedan je proslavio 90. rođendan. Nadam se da mu je i zadnji. Javno mu je čestitala i četnikuša kodnog imena Vesna Pussy. I to (pazi sad), zbog razvoja demokracije!? On i njemu slični, vole sebi tepati da su “filantropi” i “dobrotvori”. Točno je da poklanjaju velike sume novca. Ali ne da bi nahranili gladnu djecu, nego da bi kreirali KAOS i njime upravljali. Svatko normalan se pita, što mu to treba kad ni pored svih sotonističkih rituala neće još dugo? Zato jer je PSIHOPAT.

Na ovome svijetu ga nije stigla zaslužena kazna. Ali će zato na onome drugom, sigurno ispaštati za sve grijehe. Zato mu od srca želim da idući rođendan proslavi na: gradelama, ražnju ili ispod saća. Uz malo maslinovog ulja, ružmarina i saransaka. I obaveznu Vegetu.

Američki državni sekretar Mike Pompeo je završio svoju turneju po susjedstvu, a da nas nije ni spomenuo. Čudno? Ne. Ovo je potpuno očekivan potez. Isto kao što je bilo jasno ko’ dan, zašto nam Ameri nisu htjeli prodati borbene zrakoplove. Razlog je vrlo jednostavan. Zato jer smo na POGREŠNOJ STRANI i idemo KRIVIM PUTEM. To je toliko očito, da uopće ne treba trošiti riječi i ovo obrazlagati. Jadna ti je ona država koju EU birokracija hvali.

Suspendiralo me iz još jedne domoljubne grupe na FB (Grupa potpore Karolini Vidović Krišto), ali se više ne ljutim, jer mi sve jasno. Ljudi se jednostavno boje. Utjerali su nam strah u kosti, tako da sad sami sebe cenzuriramo. “Ugledni” Faktograf skoro da i nema više posla, ali lova iz proračuna i dalje redovno kapa. Ima se, može se. Samo mi smeta jedna sitnica. Ili možda ipak očekujem previše? Ako već nisam podoban, recite mi to direktno i sam ću se pokupiti i otići. Jer ovakvi komunistički metodi, vam uopće nisu potrebni. Ipak smo bili na istoj strani. Ili mi se samo čini? “Nikada ne treba guzicom zatvarati vrata”, govorio je Duško Lokin kad je bio mali. 

Primjer: Prije par mjeseci mi je jedan naš portal (ničim izazvan), počeo objavljivati tekstove. Iznenadilo me, jer nikome ništa ne šaljem, niti koga molim. Nakon izvjesnog vremena, sve je stalo. Javi mi se gosp. Jozo (gazda) i pošalje snimke zaslona. A tu mu mlade komunjare iz već spomenutog Faktografa, prijete gašenjem FB stranice. U slučaju da nastavi objavljivati moje pizdarije. Kažem mu: “Hvala kume, oprosti na neugodnosti i nemoj više stavljati moje tekstove, jer nisu vrijedni portala.” Čovjek ima sponzore i reklame, i u potpunosti ga shvaćam i razumijem. Tako se to radi. Kulturno i fino, bez ikakvih problema. Gazda Jozo uopće nije kriv, nego oni koji su dozvolili jugočetnicima da nam određuju norme ponašanja.  

Čudna su vremena došla i ono što je nekada bila mana, danas je vrlina. I obratno. Kako me krenulo, na kraju ću pisati objave na “parčetu hartije” i stavljati ljudima pod brisače ili ubacivati u poštanske sandučiće. Nažalost, puno je ovakvih slučajeva, ali ljudi uglavnom o tome šute. Ja ne mogu…

Za štovatelje ćopavog bravara i čiča Draže, vrijede potpuno drugi kriteriji. Njima je apsolutno SVE dozvoljeno. Zaključak? I u virtualnom i u realnom svijetu, smo postali jebena stranka. Pravi Europski Kurdi. Narod bez države, koji ni nakon 30 godina nije jasno definirao svoje ciljeve. Uvijek izvrsno informirana gđa. F. K., nudi vrlo zanimljivo i (po meni) efikasno rješenje: “Jedina relevantna solucija jest promjena sadašnjeg nakaradnog krčkog božićno-zavnoškog Ustava RH. Osobno preambula, članak 1 Ustava, te definiranje Hrvatske kao NACIJE. Jer upravo od ovakvog Ustava se širi kancerogena vladavina partitokracije. A to je posao i zadatak hrvatske intelektualne elite, ukoliko takva, “Hrvatska!” još postoji?”. Bravo. Moj duboki naklon.

Nekad su se “antifašisti” borili protiv fašista. Kako i samo ime sugerira. Tako barem kažu. I navodno štitili interese radničke klase od izrabljivanja. Bogataše i buržoaziju su prezirali, i smatrali ih “narodnim neprijateljima”. Danas se sve okrenulo naopako. Upravo su ONI, daleko najveći fašisti i rasisti. A financira ih ta ista bogata elita. To se najbolje vidi na primjeru SAD, gdje iza “antifa” i BLM stoje skoro sve velike korporacije.

Konačno su i domaći kmeri izašli iz ormara. Kao onomad pederi. Pa otvoreno priznaju da ih financira veliki Zorangutanov pajdo. Drug Emil, plemeniti Tedeschi. Ovdje mislim na skupinu podkapacitiranih balavaca i poluidiota, pod imenom “Možemo”. Zadnje ankete pokazuju, da je jedan od tri njihova birača – glup ko’ i ostala dvojica.

Još jedan dokaz da su izbori samo farsa, i da svako zastupničko mjesto ima svoju cijenu. Očekujem demant, koji nikada neću dobiti. A što se Cedevite tiče, što sam pio – pio sam. Ne pada mi napamet financirati neprijatelja. Još prije rata sam prestao kupovati srpske proizvode, i toga se i danas držim. Mada sam mogao proći puno jeftinije. Sad su i “domaći” postali upitni. Ako nastavim ovim tempom, na kraju ću završiti u javnoj kuhinji.

U zadnje vrijeme MAHNITI daje neočekivano logične i lucidne izjave. A mislio sam da mu je kvocijent inteligencije tako nizak, da bi ga trebali zalijevati dva puta tjedno, da naraste. Svašta? Ipak ne padam na ovaj igrokaz. Već je godinama jasno TKO JE i ŠTO JE drug Z. Milanović. I ne možemo na osnovu par rečenica, zaboraviti sve grijehe iz prošlosti. “Ne vjeruj kmeru, koji pada s transportera”, davno je rekao Kralj Dmitar Zvonimir. 

Mislim da se ovdje radi o običnoj predstavi za narod, ne bi li se skrenula pozornost sa VELEIZDAJE Plenkija & co. Koja je još uvijek u tijeku. Svi oni igraju na kartu loše memorije u ‘Rvata. A što je najgore, u pravu su. Konstantno padamo na šuplju priču, i preko noći zaboravljamo bitne stvari. Pa čak i one koji su dali živote, za ovu prelijepu zemlju sa naopakim pučanstvom. Tužno, da ne može tužnije….

Za kraj ću citirati samoga sebe: 

“Sve mi je jasno, ali više ništa ne razumijem?”

“ZA DOMOVINU SPREMNI ”

4 Comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s