Život je zajeban

Izgleda da je svima sve jasno, osim onih što im ništa nije jasno. Barem imam takav dojam, kad čitam komentare. Može li bolje? Ne može. Jer ovi što ništa ne kontaju, jednostavno NEĆE da im bude jasno. Stvorili su svoj mali svijet, u kome je sve onako kako im odgovara. I uglavnom su zadovoljni. I poslušni. Pravi uzorni građani. A dok je takvih, VELEIZDAJNIČKA VLAST može mirno spavati.

Svaki debil zna, da su Ustaše najveći problem. I to u “svetskim razmerima”. Nekad im se omakne, pa nam tepaju da smo: “ultra-ekstremno-rigidni desničari”. Koji se stalno prave pametni. Imamo neke sulude teorije o: globalizmu, opasnom cjepivu, velikom resetu… I što time postižemo? Ovcama sa petokrakom na čelu, u sekundi sjebemo svu koncepciju. A to je današnjim gospodarima – NEDOPUSTIVO!  DokleN više domoljublje? Jednostavno treba zaboraviti prošlost i sadašnjost, i okrenuti se budućnosti (koje nemamo). Kao svi normalni, potkapacitirani narodi.

Poznato je da povijest pišu pobjednici. Osim Hrvata. Mi ćemo izgleda vazda biti negativci, bez obzira na karakter i ishod rata. Zašto? Jer samo odabrani (četnici i jugoslavenčine) imaju ekskluzivno pravo tumačiti našu prošlost. Nekolicina naših povjesničara “koji istinu zbore i za nju se bore”, u startu bivaju cenzurirani. I na perfidan način odjebani.

I ova sadašnjost, će sutra biti povijest. Ni tu nas se ništa ne pita. Bojim se da istina ne umre zajedno s nama? Zahvaljujući komunističkom sustavu (koji nikada nije nestao), generacije koje dolaze ne će imati puno izbora. U školama će učiti o nekim novim “Jasenovcima”, koji se nikada nisu dogodili. Kao ni onaj originalni, kojega svakodnevno spominju. Jer sve je bila laž. Zašto onda šutimo dok nam kmeri preodgajaju djecu? Jer smo postali ravnodušni. U isto vrijeme nam se događaju 3 stvari. Prva je gubitak memorije, a druge dvije se ne mogu sjetiti. Što si stariji, sve više žališ za nekim stvarima što si ih putem izgubio. Osobno, najviše žalim za mozgom…

Probudim se jutros u 4:30, napravim kavu, zapalim cigaru i ne znam što ću od sebe? Svi još spavaju a ja ko’ bleso gledam u telefon i po pet puta čitam iste vijesti. Da su barem ohrabrujuće, ne bi mi bilo žao. I tako skoro svaki dan. Strašno podcjenjujemo snagu lijevih medija, i to nam se polako odbija od glavu. Pita me jedan (navodno “naš”), gdje su mi dokazi da je Trump pokraden na izborima!? Nakon dužeg razmišljanja (2-3 sekunde) ga blokiram. Jer u raspravi sa imbecilom, nitko od nas nema šanse. Prije ili kasnije, svi dođemo do te spoznaje.

“Život je zajeban”, reče čovjek. “U usporedbi s čim?”, odgovori mu mudrac.

Glede Socijalističkih Američkih Država, ništa novo. Komunističko-globalističke snage, uvode diktaturu proletarijata, a tamošnji domoljubi šute. Iskreno, jako su me razočarali. Očekivao sam puno više. Jer upravo su oni bili ti što su se hvalili slobodom, i cijelom svijetu nametali svoju demokraciju. A danas nemaju ni jedno, ni drugo. Očito nismo jedini bez COJONES (mošnica). Treba pričekati do kraja ovoga mjeseca, i onda se ozbiljno početi spremati za najgore. Prvo treba prestati vjerovati u bajke. Svi bi mi rado gledali neki ljepši scenario, ali jednostavno nemamo realno uporište. Nisam se predao, nema govora. Samo pokušavam biti realan, uz malu dozu optimizma. Što nije baš lako…

SOTONJARE su najjaču svjetsku velesilu uspjele baciti na koljena. Što li tek nas čeka? Pošto poslovično nismo složni, ovaj put će se izgleda svatko boriti za sebe i svoju obitelj. Jadno i žalosno. Ali takva su vremena došla. Kako to izvesti? U pitanju je individualna stvar, jer nismo svi u istoj situaciji niti imamo isti mentalni sklop.

Sve se više ljudi okreće molitvi. Što je dobro. I misle da je samo to dovoljno. Što nije dobro. I najzagriženiji ateisti se počnu moliti Bogu, kada dođu do zida. I nemaju drugog izbora. E, upravo smo mi danas tu. Veliki vjernici i Katolici. ‘Rvatine s dna kace…

Kad ti zabrane život dostojan čovjeka jer se nisi cijepio, hoće li sama molitva biti dovoljna? Ne bih rekao. Treba početi razmišljati o drastičnim, radikalnim i ekstremnim mjerama. Za svaki slučaj. Dosta je bilo šutnje i pasivnog otpora. Jer sad smo na prekretnici. Biti ili ne biti? Sredina ne postoji. Ovo se odnosi na sve normalne i razumne ljude. Za ljevičare me boli Stane Dolanc, jer oni su svakako postali od majmuna. I još se time hvale…

Komesar KP Vatikana – čiča Franja, je imenovao prvu ženu u vrh Crkve. Samo naprijed druže! Jesmo li progresivni ili nismo? Sudeći po dosadašnjem tijeku događaja, možemo očekivati slijedeće: 1.Transgenderi (pedofili) će služiti kao ministranti. 2. Za lemozinu će vrijediti samo Bitcoin. 3. Umjesto hostije će se dijeliti joint. I onda se Crkveni velikodostojnici čude, što većina tradicionalnih vjernika više uopće ne dolazi na misu? Nema korona veze s tim… Ova pojava traje već godinama. Od Vatikanskog puča, smjene Pape Benedikta i postavljanja crvenog Jezuita na čelo crkve. Od toga dana je sve krenulo naopako, a Crkva kakvu smo poznavali je pred nestankom.

Sve se više ljudi direktno obraća Bogu (bez posrednika), jer se osjećaju izdanima. Je li nas to čini manjim vjernicima, od nekoga tko se redovito slika u prvim klupama? Kao izvjesna anemična spodoba i njegovih 40 hajduka. Nema govora. Jer možeš ti svaki dan ići u garažu, ali nikada nećeš postati auto…

Kad sam već spomenuo Titu juniora, vrijedi ga pohvaliti za njegovanje Hrvatskog književnog jezika. U razgovoru za jednu od Soroševih TV postaja, spominje kako će ublažiti “mjere”. On? Potrčko? Ali nije to poanta. Naš ponos i dika, kaže slijedeće: “Na stolu su “coffee to go” i sport.“ Ovo za sport sam shvatio, ali sam još u dilemi hoću li moći kupiti kavu za ponijeti? Dakle, ne samo da nam sistematski uvaljuju srbizme, nego umjesto jednostavnih hrvatskih izraza, koriste engleske. Slučajno? Jest, ali u k*rcu.

Sve gore nabrojano, se zove TOTALNA IZDAJA. Riječi više nemam a i strpljenje mi je pri kraju…

Probavni trakt završava malim otvorom, pod imenom anus. Isti je zaštićen pozamašnom količinom mesa i sala, u narodu poznatijom kao guzovi. Sve to skupa zovemo shupak. Ta izuzetno korisna i nepravedno zapostavljena riječ, najbolje opisuje nečiji karakter. U našem slučaju, kompletnu vladajuću garnituru.

Što se tiče otpora ovome kolektivnom ZLU, i tu imamo veliki problem. Može se pronaći dosta korisnih i zanimljivih ideja. Ali onda se upetljaju oni “što sve znaju”, i na kraju sve propadne. Zašto to rade? Čisto da nešto kažu. Ponekad se treba držati one stare, narodne: “Šutnja je zlato.”

Pala mi je na pamet anegdota o čovjeku, koji je izmislio kotač. Proglasiše ga idiotom. Ali je zato njegov kolega, koji je “izmislio” ostala 3, dobio status genijalca. Poanta? Umjesto da svaki prijedlog u startu odbacujemo sa skepsom, možda bi prvo trebali razmisliti o njemu?

Rado bih ovo referirao na izum “čudotvornog” cjepiva protiv virusa Kineske Komunističke Partije. Nema smisla. Jer NE POSTOJI nikakva pandemija, nego samo PLANdemija. Godinu dana nas prave dilajlama po istom šablonu, i nije mi jasno da još uvijek postoje osobe koje vjeruju u ovu TEORIJU ZAVJERE. Žao mi je tih ljudi. Oni su još uvijek isprepadani i misle da se će gripa nestati kad se odreknu svih svojih prava, slobode i privatnosti? Jebaji ga kume. Nemao ili ne znao, isto ti je…

Dakle s hipohondrima se nema smisla raspravljati. Ali što ćemo s mladima? Kažu da njima svijet ostaje. Njihovo odrastanje nije bilo ni nalik našemu. Sretnici poput nas koji su odrasli u komunizmu, nisu imali veliki izbor. Na primjer, za objed si imao samo dvije opcije. Pojedi ili ostavi. Današnja mladež previše izvoljeva i uglavnom su razmaženi (čast izuzecima). Razlozi? 1. Jer žive u izobilju. 2. Jer smo im mi to dozvolili. Pokušavamo preko djece nadoknaditi sve ono, za što smo sami bili uskraćeni. A tu često znamo i te kako pretjerati.

Umjesto zaključka. Za neke stvari se sami trebamo izboriti, jer nam ih nitko neće pokloniti. Nije samo dovoljno biti dobar, i očekivati da će te svi tretirati sa poštovanjem.

Primjer? Kao da se džungli, oči u oči sretneš s lavom. I očekuješ da te neće pojesti, samo zato jer si vegetarijanac?

Budimo realni… 

“ZA DOMOVINU SPREMNI”