Pobjednik

(Tekst je posvećen prerano preminulom Domoljubu, Ivanu Viktoru Barešiću. Sinu Hrvatskog viteza Mire Barešića. Napisala ga je osoba koja želi ostati anonimna. Zamoljen sam da ga objavim na blogu i to je najmanje što sam mogao učiniti. “Počivao u miru Božjem”)  

Bilo je to u jesen, prije 34 godine, na svijet je došao jedan dječak. Malen, nježan i plavook, nije ni slutio kakva ga je sudbina zadesila.

Sin velikog oca odrastao je u Paragvaju i Švedskoj, sve dok napokon nije zakoračio na očevu rodnu grudu. Baš zbog te grude i njene slobode, ovaj plavooki dječačić prerano ostaje bez oca, jedinog izvora svjetlosti u tami koju su mu režirali njegovi najbliži, baš oni kojima je najviše vjerovao.

Kako su godine prolazile, u kaosu života, ovaj Pobjednik bi ponekad skrenuo s puta kojeg su mu namijenili. Bio je on, dakako svega svjestan, pa bi kada nije bio pod njihovim utjecajem, naš bi Pobjednik, često puta režirao neku epizodu da ga po njoj dobro upamtite.

Teško je bilo ostati na površini vode dok te k dnu vuku utezi prošlosti, ali unatoč svemu, ovaj čovjek je bio prepun ideja i znanja. Produhovljen i humorističan, a opet nogama čvrsto na zemlji, često puta bi svoje planove iznosio pogrešnim ljudima, ubojicama ili sudionicima za koje nije znao tko su i što su. Bio je baš takav jer je u njemu kucalo očevo srce koje nikakav novac, kao ni ucjena sluga sistema nisu mogli zatrovati. Mislio je da su svi takvi, nažalost u pastirima nije vidio vukove. Pobjednik se kao pravi pobjednik uvijek znao izboriti za ono što je vrijedilo, često puta ne misleći na vlastitu sigurnost. Nažalost potencijal je ostao neostvaren, ali ne i skriven. Riječi koje je izgovorio svakako odzvanjaju u ušima svih nas, ah ti smiješni dječače, ponekad nismo znali jesi li ozbiljan ili se šališ. Ludi, maleni dječače, svjestan si bio svoje sudbine, a svoje suze si skrivao humorom.

Tuga u srcu ovog divnog čovjeka bila je golema, čak i pregolema, no uz očevu svjetlost u njegovom životu postojao je još jedan Pobjednik, rekao je jednom da je život bez oca težak i da se bez zvijezde vodilje ponekad izgubimo. On se ponekad gubio, ali istu sudbinu nije htio priuštiti svojem sinu. Oni su opet upleli prste i ugasili jedino svjetlo u životu malenog, nevinog dječačića. Teška je i sumorna ova jesen, baš kao što će biti težak i sumoran svaki dan bez ovakvog, velikog čovjeka.

Možda mislite da naš Pobjednik nije bio pobjednik u pravom smislu, ali ime koje mu je otac dao upravo je obilježilo njegovu sudbinu. Usamljen i izgubljen, u vrtlogu života, premda nije s nama, Viktor Ivan vas je pobijedio. Plave oči koje ste zauvijek zatvorili svojim prljavim igricama, prenijele su istinu i ljubav na pravo mjesto. Oh, kako li vas je samo zeznuo. Pobjednik je pobijedio sve vaše laži koje ste o njemu izgovorili. Nije taj Pobjednik bio ni malo lud ni incidentan, već ste vi bili u strahu od vatre koja je gorila u njemu. Uzalud vam pritvori, sve laži, obmane, akcije i podmićivanja. Istinu niste mogli ušutkati, a plamen koji je Pobjednik pustio opeći će sve one zbog kojih je on nosio tugu u srcu.

Mirno spavaj plavooki dječače, uživaj sa svojim ocem u nebeskim prostranstvima, nadam se da ćemo se uskoro sresti i da ćeš pojest kolač bez da te zalijevamo limunadom.

Nebo je plavo zbog tvojih očiju, a noću sijaš kao najsjajnija zvijezda. Presliko svojega oca, ostavio si neizbrisiv trag u srcima i životima svakog od nas. Pamtit ćemo tvoj osmijeh, zagrljaje i toplinu koju bi donio sa sobom gdje god bi se pojavio. Kralju iskrenosti, ljubavi i odanosti, budi ponosan tamo gore, sve si ih pobijedio. Ova jesen je donijela neizrecivu tugu, ali ti si pronašao svoj mir, mirno spavaj anđele, ovdje su vremena previše šugava i ne zaslužujemo da takvi kao ti hodaju među nama.