Intervju sa Inom Vukić, heroinom hrvatskog iseljeništva

Opisati gđu. Inu Vukić u par rečenica je nemoguće. Toliko je toga dala za Domovinu i iseljeništvo, da bi o tome mogli knjigu napisati (i to u nastavcima). A što je tražila zauzvrat? APSOLUTNO NIŠTA! Njena ljubav prema ovoj zemlji je nešto što se rijetko viđa. Počevši od rata, pa sve do danas. Malo je onih u Domoljubnim krugovima, koji nisu čuli za njen blog: “Croatia, the War, and the Future”. Ali da puno ne dužim, svi podatci su vam dostupni na internetu. Izuzetna mi je čast što je pristala na intervju za moj skromni blog. Ukratko, gđa. Ina Vukić je više učinila za ovu državu i njenu promociju u svijetu, nego svi dosadašnji Ministri vanjskih poslova zajedno. Bez ikakve naknade. I zato zaslužuje naš duboki naklon.

1. Hrvatsko iseljeništvo je potpuno diskriminirano i to je činjenica. 4.4% srba u RH (oko 86 tisuća) ima zagarantiran isti broj zastupnika kao i preko 3 milijuna Hrvata izvan Domovine. S obzirom da nam Referendume kradu a 2/3 većinu u Saboru teško možemo skupiti, što nam preostaje?

Ako pročitamo Ustav RH, odnosno onaj dio koji se osvrće na zakon izbora zastupnika za iseljeništvo i BiH (Hrvata izvan Hrvatske), onda sadašnji Zakon o izboru zastupnika naoko i u praksi, naveliko diskriminira pravo na zastupništvo Hrvata izvan Hrvatske u Hrvatskome saboru. Od inauguracije Hrvatskog sabora 1990. godine pa do 2010., Hrvati izvan Hrvatske su imali 12 zastupničkih mjesta. Ta, pa i više mjesta, Hrvati izvan Hrvatske zaslužuju ne samo po svojoj brojčanosti, nego i po svom udjelu u stvaranju Republike Hrvatske kao samostalne države. 2010. godine se dogodila grozna nepravda i travestija protiv Hrvata izvan Hrvatske, jer su im podsječene noge na kojima su stvarali Hrvatsku 1990-tih. Zastupnička mjesta u Hrvatskome saboru su im srozana na samo 3! Pa molim vas, izvan Hrvatske živi nekih 3,800,000 Hrvata do treće generacije, a i više ako brojimo i četvrtu i petu. Sličan broj Hrvata živi i u Hrvatskoj a imaju 10 izbornih jedinica! Diskriminacija protiv Hrvata izvan Hrvatske – sigurno, i to je katastrofalno za Hrvatsku i žalosno. Mislim da je najbolji način ući u sam Ustav RH i ocijeniti jesu li ili nisu Zakoni o izboru zastupnika u Hrvatskome saboru, sukladni sa Ustavom RH? I to vidite, upravo sada nastojimo postići. Članica sam skupine od 30 Hrvata i Hrvatica iz iseljeništva, koja je prije nekoliko tjedana položila prijedlog Ustavnom sudu RH za takvu ocjenu.

2. Toliko ste toga dobroga učinili za Hrvatsku (posebice za vrijeme rata), da je nemoguće sve nabrojati. Dr.Tuđman vas je 1995. nagradio “Spomenicom Domovinskog rata” i “Redom hrvatskog trolista”. Vrlo malo ljudi zna za tu činjenicu. Je li u pitanju skromnost ili jednostavno smatrate da vam je to bila moralna obveza?

Nije skromnost u pitanju jer sam odličja zaslužila velikim radom i ustrajnosti, pa sam ponosna na svoje zasluge za Domovinu i Bogu zahvalna što me podario znanjem i snagom. No, žao mi je što odličja za zasluge za Republiku Hrvatsku i Domovinski rat skupljaju prašinu po ladicama u domovima ljudi, koji su ih zaslužili velikim odricanjem i požrtvovnosti. Nitko sretniji od mene kada bi barem na proslavama Dana hrvatske državnosti ta odličja u javnosti krasila prsa dobitnika istih. Čini mi se da je zahvaljujući bivšim komunistima (koji su bili i koji još jesu na mjestima autoriteta), koji su iz petnih žila pokušavali kriminalizirati Domovinski rat a naše heroje poslati u Hag (uvijenim političkim i lažnim optužbama za ratne zločine), došlo i do toga da su odličja postala osobni ponos primatelja a ne nacionalni ponos, što su stvari i trebala biti.

Kada spominjete moralnu dužnost, to sigurno stoji za svakoga koji je na bilo koji način pridonio uspjehu stvaranje Hrvatske države. Odgojena sam u obitelji, kojoj je od mog pamćenja samostalnost Hrvatske bila od bitne i životne važnosti. Od mojeg dide, moga oca i mene same – moralne vrijednosti za time su jednostavno usađivane u mene, i davale su mi i daju snagu. A čine me i uzornom Hrvaticom, nikako bliskom onima koji su glasali za Istanbulsku konvenciju i za devastiranje ljudskog morala, koji nas je na čvrste noge dizao i održao. I sada se takvi amoralci iz HDZa i SDPa i njihovih satelita, opet natječu na izborima za Hrvatski sabor!? Hrvatski narod kojem je hrvatstvo i sve ono što ono predstavlja u mislima i na duši, neće im dati takvu priliku da Hrvatsku devastiraju i dalje! Moralno, gospodarski i politički. Ovo zadnje mi sliči na molitvu, to molitva i jest!

3. Po profesiji ste psiholog, pa bi vas zamolio da date kratku dijagnozu mentalnog stanja nacije? Ponekad stvarno imam osjećaj, da definitivno nismo normalni.

Dezorijentacija! Kulturna, moralna i politička. Ne vidim jasnu istinsku hrvatsku kulturu, pa se po javnom prostoru nameću parametri “kulture”, od kojih su mnogi većini nepoznati, strani pa i uvrijedljivi. Korupcija i nepotizam stvaraju jedan oblik morala (nemorala), dok poštenje i život po kršćanskom moralu stalno vode rat za prevlast u srcu naroda. Politička dezorijentacija osobito je vidljiva u nenormalno velikom broju političkih stranaka i pokreta. A i u dubokom moru nepostojanja nacionalne vizije i misije. Bez nacionalne vizije i nacija je dezorijentirana, a to je društvena psihopatologija. Kojoj je jedini lijek u slučaju Hrvatske, izbacivanje iz sustava svega onoga u radu države što se nameće još iz bivše Juge, i donosi duple standarde u gotovo svemu što nam čini svakodnevnicu.

4. Postoji li još uvijek nacionalni naboj među iseljenicima i razmišlja li itko o povratku u ovu i ovakvu Hrvatsku? Pogotovo imajući na umu, da dosta ljudi Dijasporu vidi samo kao bankomat.

Da postoji i veoma je jak. Ima onih koji se žele ili koji su se već vratili, a ima i onih koji su se vratili i onda nakon par godina predomislili, I vratili se natrag u iseljeništvo. Razočaranje u iseljeništvu je veliko. Jednostavno zakoni s kojima se susreću u Hrvatskoj, više služe odbijanju nego privlačenju povratka. Problemi poput: birokracijskih, poreznih, investicijskih, imovinsko-pravnih, uređenja zdravstvene zaštite itd., jednostavno čine život povratnicima nemoguće teškim i frustrirajućim.

5. Vaš Blog je inspiracija Hrvatima diljem svijeta. Bavite se i humanitarnim radom, radite, pišete, putujete…. Kako sve to uspijevate balansirati?

Spavam pet do šest sati dnevno kad dragi Bog dozvoli, a ostale sate većinom radim. Preko tjedna po danu na svom radnom mjestu, glavne i izvršne direktorice (CEO) (velike organizacije u Sydneyu za mentalno zdravlje i invaliditet, financirane od strane Australske vlade). I to je vrlo zahtjevan i odgovoran posao. Navečer po pet do šest sati radim za Hrvatsku istinu, za dobrobit hrvatskog imena po svijetu, za udruge humanitarnog, znanstvenog ili kulturnog karaktera, pišem članke na engleskom i na hrvatskom itd. I to se ponavlja i vikendom. Odgovorna sam i pouzdana osoba i to je moralno usađeno u meni, jer potječem iz obitelji gdje je vrijednost osobe usađena u radu, poštenom radu. Pa tako balansiranje dođe prirodno. I to tako traje već više od trideset godina.

6. General Glasnović je jedini političar koji aktivno i neumorno radi na povezivanju RH i iseljeništva, i pri tome se ne boji reči istinu. Koliko vam znači njegova potpora i postoji li još netko koga biste istakli?

General Glasnović ne gubi fokus od onoga što je bitno za hrvatsko iseljeništvo i Hrvate BiH, i to je nama vrlo važno. A to je integracija s Domovinom i razvoj svih relevantih zakona i uredaba kojima se ta integracija uspješno postiže. Posebno se tijekom proteklog saborskog mandata založio za mirovine branitelja HVO-a. Zahvaljujući takvoj njegovoj brizi za Hrvate BiH, 2017. godine je doveo do toga da je HDZ-ova vlada (kako joj je tada prijetila propast), pristala na uvjet generala Glasnovića da za uzvrat za njegov glas u saboru, vlada požuri sa isplatama zaostataka mirovina braniteljima HVO-a,  te da se zakon o braniteljima stavi što žurnije u proceduru. Hoću reći da su to sve postupci koji pružaju dokaz, da general Glasnović kao saborski zastupnik konkretno i učinkovito radi za dobrobit Hrvata koje zastupa u saboru. Tako angažrani zastupnici su rijetkost.

Na koncu konca, moglo bi se reći da je zbog tog priželjkivanog zajedništva i integracije svih Hrvata ma gdje živjeli, hrvatsko iseljeništvo i sebe dalo u borbi za neovisnu i demokratsku Hrvatsku. Iseljeništvo u razvijenim demokracijama se naučilo što znači imati svojeg zastupnika u Saboru i što očekivati od toga, pa je način rada generala Glasnovića unutar sfere takvog “timskog” rada na koji su navikli, i što se i očekuje od zastupnika u Saboru ili parlamentu. Vidite, uvjerenja smo u iseljeništvu da je neophodno DEKOMUNIZIRATI Hrvatski javni prostor i javnu upravu, zakone i procedure i javne usluge građanstvu, koje još i dan danas truju zaostaci NEPRIJATELJSKOG KOMUNISTIČKOG REŽIMA. I tu nas general Glasnović nikada nije razočarao, pa čak kad to i znači da ga mainstream mediji u Hrvatskoj izbjegavaju zbog toga. Dakle, njegova nam potpora puno znači. Svijesni smo da bez udjela znanja, umijeća i ustrajnosti u ljubavi za Domovinu (a te vrline iseljeništvo posjeduje u izobilju), ni život za sve Hrvate ne može napredovati u predvidljivoj budućnosti. No službena se Hrvatska uveliko opire toj realnosti. Nažalost…

Koga još osim generala Glasnovića želim istaći? Za ostvarenje ciljeva koji leže na srcu i umu Hrvata izvan Hrvatske, onda su to svi kandidati na “Nezavisnoj listi Željka Glasnovića” za dolazeće izbore u Hrvatskoj. Među njima sam i ja, što nosim s ponosom i uvjerenjem da će General Glasnović i dalje u novom saborskom mandatu, držati sve nas i isticati važnost koju Hrvati iz BiH i iseljeništva imaju za Hrvatsku.

ps. Igrom slučaja (ili sudbine) započeo sam ovaj intervju sa gđom. Inom, kao sponom Domovine i Dijaspore, humanitarnim radnikom, psihologom, blogericom….ali joj na kraju moram dodati još jednu titulu. “Buduća zastupnica hrvatskog iseljeništva u Saboru”. U to sam apsolutno siguran. Nakon što sam vidio nezavisnu listu Generala Glasnovića, u isto sam vrijeme bio oduševljen imenima koja se na njoj nalaze, ali i razočaran. Jer od 14 osoba sa liste, samo 3 prolaze dalje. Što je prava katastrofa, kada pogledate koje se sve moralne vertikale i Domoljubi nalaze na njoj. General je neupitan, a osobno smatram da će i gđa. Vukić bez problema proći dalje. Tko će biti treći uopće nije bitno, jer jednostavno ne možeš faliti. Nažalost za 11 Domoljuba neće biti mjesta. Što je razlog više da PODHITNO tražimo promjene Izbornog zakona. Kako to napraviti? Stvarno nemam pojma. Jer da znam, sad bi sjedio na Pantovčaku umjesto MAHNITOG KMERA. Ipak, važno je da se stvari polako mijenjaju na bolje i da ćemo umjesto jednoga, konačno imati 3 autentična Domoljuba u Saboru. Jer (bez ikakve uvrede) ona dva Čovićeva “junaka” su samo dolazila po plaću, a 4 godine usta nisu otvorili. Zato još jednom zahvaljujem gđi. Ini Vukić što je pristala na ovaj intervju i želim joj puno sreće i uspjeha na novoj funkciji. Ovo se odnosi i na sve ostale kandidate sa “Nezavisne liste Generala Glasnovića”.

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

13 Comments

  1. I onda imamo hrvate u domovini Braću i Sestre takoreći koji bi nam zabranili da glasamo u domovini jer eto ne živimo u Hrvatskoj. Nitko od njih ne pita kako smo se mi našli u dijaspori tko nam je to skroijo. To je meni jedina domovina mogu sutra uzet njem. Državljanstvo ali neću ja sam već treća generacija vani a moja dica četvrta. Vratit ćemo se kad tad učim dicu da im je to domovina i koliko smo je skupo platili u krvi ne u novcu. Poginula je i nama rodbina, skupljali smo pomoć za domovinu, tražili aute za HV noćima ležali ispod auta popravljajući ih da hrvatska vojska ima siguran prijevoz. Ali to su sitnice koliko je tog još bilo doktori koje smo poznavali a bili su njemci ili drugih nacija su nam pomagali skupit medikamente i ostalu medicinsku opremu. Misle li naše Braće i Sestre o tom imalo mi smo svoj obraz, poznanstva, novac, trud, pojedinci očeve sinove i kćeri itd uložili u stvaranje HR. Da bi nas danas marginalizirali i ne bi nam dopustili birat. Lipo.

    Liked by 2 people

    1. Kume, potpuno te razumijem. Svi misle da vanka teče med i mlijeko i nikome ne pada na pamet koliko ste se naradili i propatili da bi imali neki normalan život. Zato su i pokrali većinu love koju je iseljeništvo slalo kao pomoć. Ja se na tvom mjestu ne bi još vraćao, jer ti ovdje djeca nemaju nikakvu budućnost. Možda jednog dana bude bolje, ali pitanje je kad?

      Liked by 1 person

  2. Problemi nisu od jučer, stari su koliko i Republika Hrvatska. Temelji istog postavljeni su još 1990/1991 godine, pitanje svih pitanja, zašto niste bili glasni i tada. Lp.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s