Orden kralja Milorada

Sve što je napravljeno u Domovinskom ratu, ravno je ČUDU. A čuda se ne događaju svaki dan. Puno se stvari mora poklopiti za tako nešto. Danas je neprijatelj nevidljiv, tako da ni najmodernije oružje tu ne pomaže. Kažu da nam trebaju zrakoplovi. Koji će nam k*rac? Zbog Smrdije? Četnik NE SMIJE ni vrhom opanka preći granicu, jer se boji. Strahovito se boji. Na riječima su izuzetno jaki, ali su u biti obični miševi. I na koncu, što bi im ta avantura uopće trebala? Odavno su nas okupirali iznutra, uz svesrdnu pomoć “stranke desnog centra”.

Prošla je i tužna obljetnica ČETNIČKOG masakra nad 12 naših redarstvenika u Borovu selu. Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća, skupina Branitelja je malo zapjevala. Samo par stihova o trofaznima i ništa više. U potpunosti ih razumijem. I shvaćam. Pa i opravdavam. Jer: “Tko pjeva, zlo ne misli.” Zlikovci su još uvijek na slobodi, i dobro se zna tko su i gdje su. Umjesto da ih tražimo i procesuiramo, poslušni hrvatići osuđuju pjevanje. Žalosno…

O tim zločinima ova vlast šuti, da se koalicijski partner ne bi naljutio. To me uopće ne čudi. Ali zašto mi šutimo? Nikako ne shvaćamo jednu osnovnu stvar. Da ovoga momenta, iglom i koncem svi skupa zašijemo usta, oni će nas opet napadati i glumiti žrtve. Taj fenomen se zove: “vekovna ugroženost”. I zato se na glas pitam:“Koje se p*čke materine više ispričavamo, i dokleN?”

I dan danas se svako malo “šokiramo”. A ne bi trebali. Jer je sve odavno poznato i nikada se neće promijeniti. Ovaj put se neka četnikuša javila uživo na Osječkoj TV, i rekla ono što njih 90% misli. A mi ko’ biva iznenađeni? Idemo još jednom ponoviti gradivo. Četnici mrze nas – mi mrzimo njih. Tako je vazda bilo i bit će. Priče o nekakvoj “pomirbi” i dobrosusjedskim odnosima, su običan mit. Iluzija. 

To što danas sjede u vlasti i bukvalno upravljaju Hrvatskom, ne znači da su se pokajali. A što onda znači? Da su nas dragi vođa i njegova sekta IZDALI i PRODALI. Nadam se da je ovo svim normalnim ljudima kristalno jasno. Od istočnih komšija, nikada ništa lijepo doživjeli nismo. Niti ćemo. Na ćemu se onda bazira teorija, da će četalj ikada zavoljeti našu zemlju? To je čista utopija. Zaključak? “NIKAD OPROSTIT – NIKAD ZABORAVIT.” Točka.

Komunjare u Americi traže brisanje granica i ukidanje policije. Kako su krenuli, na kraju će Marx ispasti “radikalni desničar” u usporedbi sa progresivnim debilima. Ima ih i kod nas. A njihovi besmisleni životi, jasno oslikavaju manjak intelekta. Što mi uopće ne smeta. Ali kad svoje idiotluke počneš nametati svima, to je već druga stvar. Ljevica u ovih 2 tisuće godina uopće nije evoluirala. A neki pojedinci su živi preslik Krapinskog pračovjeka. Tko ne vjeruje, neka samo pogleda facu Mate Kapovića.

I takvi bi sutra vladali svijetom? Mrš u 3 PM. Najgore je to, što ih srećemo na svakom koraku. Jer se šire kao kuga. Ako vam se ovdje ne sviđa, ZBOGOM! To je isto kao da mrziš svoje roditelje, a još uvijek živiš u njihovom stanu. Lijepo spakirajte kufere i idite tamo gdje će vam biti bolje.

Ovo opće ludilo nije počelo preko noći. Bilo je dosta naznaka koje smo nažalost ignorirali. Smatrali smo da ovakvo nešto nije moguće. I zajebali se. Jasno je ko dan, da je pojam “teorija zavjere” zastario. Jer je danas apsolutno sve moguće. Da mi sad netko kaže, kako je vidio da jato gudina leti u tople krajeve, uzeo bih to sa rezervom. Ali ga ne bi proglasio ludim.

Što se u stvari dogodilo? Leftardi su konačno završili obuku i diplomirali. Odmah su dobili posao u najjačim svjetskim kompanijama: “Microsoft, Google, Amazon…” Oni su ti, koji danas pišu pravila i određuju tko je podoban. A nekada smo takve slali po cigare…

Jadna li je ova generacija djece. Kad završe školu, neće pošteno znati ni pisati. Olovka, teka, oštrilo, ravnalo… Što je to? Nekada smo pisali sastave, pjesme, i vodili osobne dnevnike, a danas svaka “štraca” ima svoj blog. Pa i ja…

Prošla je i “ćopava” obljetnica. Uz vrhunsku zajebanciju, šalu i pošalicu s naše strane. Kmere nisam pratio, ali vidim po komentarima da su polagali vijence i cvijeće drugu bravaru. Potpuno očekivano. Žalosti jedna stvar. Dobar dio štovatelja Titinog lika i djela, je rođen poslije 1980. Što znači da su im mater i ćaća pričali kako je #prije bilo bolje. I dok oni svoje laži prenose s koljena na koljeno, dosta naše djece nema pojma o Domovinskom ratu. Tu ne da smo falili, nego smo promašili “ceo fudbal”. Uzdali smo se u obrazovni sustav, koji je već odavno u rukama jugoslavenčina. Tko je kriv? Isključivo MI. Jer smo im svojim pasivnim ponašanjem to dozvolili.

Zdrav razum je danas na cijeni, jer ga je sve manje. Nekada je to bila vrlina ali danas je mana. Jer silom prilika moraš živjeti sa onima koji ga nemaju. “Blago budalama…”, davno je rekao netko razuman.

Nakon par “oštrijih” tekstova, primijetio sam da su se neki ljudi distancirali od mene. Posve razumljivo. Netko se naljutio, netko se boji a jedan dio se ne slaže sa napisanim. Još uvijek smatram da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Dok je tako – dobro je. Osim kmera. Jer nisu relevantni. Neće meni jugoslavenčina propisivat, što ću pisat i što ću snivat. Zajebi to pajdo…

Kad bolje analiziram stvari, vidim da moj riječnik nije ništa gori od onoga koji koristi srpski ministar unutarnjih poslova Aca Vulin. U njegovom vokabularu ne postoji riječ Hrvat. Samo Ustaša. I to krvoločni. A na takve provokacije, “naši” uporno šute. Kako to objasniti? 

O “domoljubima” što mi rade iza leđa, pričaju laži i prijavljuju me, neću trošiti riječi. Zato što su jadni i nesretni. Možda im jedan dan objavim imena, pa će im biti lakše.

Često pređem granicu dozvoljenog, jer MORAM napisati ono što mi je na srcu. Bude mi lakše. Ali još nisam naučio jednu bitnu stvar. Kako odvojiti emocije od činjenica? Sve se može editirati. I zamotati u celofan da ljepše izgleda. Ali zašto bi to radio? Svakodnevno trpimo uvrede sa svih strana. A kad mi ispričamo našu verziju, onda je to “ekstremno i nepodobno”. Neće moći, drugovi tifusari.

Imam osjećaj da se ponavljam. Nekad mi jednostavno fale riječi za opisati neke pojave. A pisanje pro forme nema smisla. Budi originalan ili šuti. Sve se više držim ovoga drugoga. Jer: “Čuko koji bezveze laje, nije dovoljno skuhan”, rekli bi Kinezi.

Primjer? Volio bi nešto smisleno napisati o nadolazećim izborima. Ali poučen dosadašnjim iskustvom, nemam ideju. U 90% slučajeva pobjeđuje onaj, koga guraju Soroševi mediji. To se najbolje vidi na primjeru Zagreba. Mladi kmer i njegova ultra-ljevičarska stranka, već mjesecima iskaču iz paštete. Čak su nadmašili i Ellu Dvornik, skupa s materom i susjedima. Dobro naštimane ankete nas uvjeravaju, da Boško Buha iz ZG ima ogromnu prednost. Cilj? Stvoriti percepciju u javnosti, kako je “dete dilajla” daleko najbolji izbor. Žalosno je što će neki u to i povjerovati. Jednom su radili anketu o ruskom ruletu. Od 6 ispitanika, njih 5 je reklo da je to potpuno bezopasna igra.

Postoji i drugi razlog. Jednostavno više ne vjerujem u poštene izbore. Mogu oni pričati što hoće i kleti se u neku demokraciju, ali me uvjeriti ne mogu. Ovo nije lokalni, nego globalni problem. Sve se unaprijed zna, a prividna neizvjesnost koju nam plasiraju u medijima, je obična laž. Demokracija je odavno mrtva, samo nam to nitko nije javno rekao.

Stanje u Americi? Gore nego kod nas. Bauk komunizma se širi od Aljaske pa do Meksika. “Dijete izbačeno iz škole, jer se reklo da postoje samo dva spola. Profesor dobio otkaz, jer je nazvao “miroljubivi” BLM terorističkom organizacijom. Sveta Misa prekinuta i svećenik uhapšen, jer je citirao riječi iz Biblije…“ Ovo su samo neki od svakodnevnih primjera, boljševičko-sotonističkog terora. Trenutno su na udaru domoljubi i konzervativci, bez obzira na podrijetlo i boju kože. A takozvani “patrioti” su i dalje na aparatima. Njihova je šutnja glasnija čak i od one Hrvatske. Ali tješiti se tuđom nevoljom, nema smisla.

Američki brod je u Zadru istovario vojnu opremu. U sklopu vojne vježbe “Obranimo Europu”. Od koga ili čega? Koji k. komunistička vojska radi u našim krajevima? Nekada smo bili partneri, ali više nismo. Jer su i NATO i EU u globalističkim rukama. Tko su nam onda prijatelji? NITKO. Uzdaj se u se, i u svoje kljuse. I po mogućnosti surađuj sa članicama Višegradske skupine. Posebice sa Poljacima, koji nam mogu biti uzor. Jasno je da od toga nema ništa, sve dok je na vlasti Vazelin bojna. 

Vjerujem da dolaze bolji dani i da ćemo imati povod za veselje. Jer 11. Lipnja počinje EP u nogometu. Teško je bilo što prognozirati. Bitno je da naši ostave srce na terenu, a onda je uz malo sreće sve moguće. Netko će reći: “To je samo sport.” Nije točno. To je puno više od igre. Jer svaka naša pobjeda, je strahovit udarac onima što nas mrze. Samo se nadam da protiv Engleza nećemo klečati. To bi me dokrajčilo. Ipak je Dalić preveliki Domoljub da bi tako nešto dozvolio. Ako ga se išta bude pitalo?

A i korona će od lipnja do kolovoza biti na godišnjem. Dolaze nam turisti, tako da ćemo opet biti “sigurna” zemlja. Voljeni premijer će se obratiti naciji i reči da smo pobijedili pandemiju. Po drugi put. Malo je država koje imaju ovako uspješnu vladu. A perfektno stanje u zdravstvu ne treba ni spominjati. Kako im se odužiti? Svim visokim funkcionerima, treba dati “Orden kralja Milorada sa zlatnim pimpekom”. To je najmanje što možemo učiniti za naše heroje.

Evo već drugo ljeto za redom, ne mogu ići na Havaje zbog PLANdemije.

A prije toga nisam išao, jer nisam imao love… 

“ZA DOMOVINU SPREMNI”